Župa Suho Polje Kupres


Župa Suho Polje je vrlo mala. Sa 277 obitelji jedna je od najmanjih u Bosni. Stoga je o njoj gotovo nemoguće pisati a da se ne spominje šire područje. Pogled u davninu Kupreške visoravni otkriva niz zanimljivih spoznaja. Nekima će već predstavljati iznenađenje činjenica da su i ove planinske strane bile nastanjene od najstarijih vremena. Te da imaju bogatu i burnu prošlost.

CRKVA NA CRKVI

Kršćanstvo je i na ovim prostorima zaživjelo vrlo rano, već u prvom stoljeću rimske uprave. Iz tog je vremena starokršćanska bazilika otkopana u Otinovcima. Naime, u ruševinama srednjovjekovne crkve Presvetog Trojstva, koju je dala sagraditi posljednja bosanska kraljica Katarina, pronađeni su ostaci antičke crkve. Na tim je pak ruševinama sagrađena današnja župna crkva. Jedinstven je to slučaj u Bosni, možda i šire, da su na istim temeljima u tri različita razdoblja napravljene tri crkve. Rijetkost koja zaslužuje više pažnje i poštovanja nego što joj je do sada poklanjano.

Otinovci kao matica ostali su pod nazivom župa Kupres, a odijeljeni dio se nazvao mjesna kapelanija Suho Polje. Sela s tim imenom nema. Tako se samo zvao jedan dio Donjeg Kupresa, gdje suha i neplodna zemlja toliko mršavi te je dovoljno samo jednom zakopati motikom pa da se ukaže pijesak. Već 1873. godine suhopoljska je kapelanija proglašena župom. Prestao je naziv župa Kupres da bi se izbjegla zabuna. Stara se župa prozvala Otinovci, a nova Suho Polje. Prvi župnik nove župe bio je fra Ivo Mihaljević.

Ukras suhopoljske župne crkve zacijelo je lijepi toranj na njezinu pročelju. Sav od tesanog kamena građen je više od dvadeset godina. Dovršio ga je župnik fra Bogdan Vrdoljak koji je i cijelu crkvu namjeravao preurediti u stilu zvonika. Nije uspio. Iz ratnog vihora crkva je izišla u takvu stanju da je njezina obnova trajala također dvadesetak godina. Stoljetna gradnja kao da nije umorila ove vrijedne Kuprešake. S koliko su samo radosti i mara prionuli na gradnju vjeronaučnih prostorija! Za samo mjesec i po zgrada je bila pod krovom.

GROBOVI ŽIVIH

Vjernici Suhopoljske Župe rado hodočaste sv. Ivi. i sv. Nikoli Taveliću u Duvno. Međutim, hodočasnička mjesta imaju i u svojoj župi. Svakog se mladog utorka i nedjelje može ovdje vidjeti neobična slika. Brojni vjernici, iz suhopoljske i drugih župa, hrle prema planini Plazenici. Zaustavljaju se uz sam rub šume gdje se nalazi jedan grob. Prema predaji, poginula je ovdje djevojka Iva, braneći svoje djevojačko dostojanstvo. U Fojničkoj regesti zabilježio je dr. Josip Matasović tužbu koju su 1762. kršćani uputili veziru protiv kliškog muselima jer je „progonio kuprešku raju radi neke Ivke što je poginula."

Iva je, dakle, povijesna osoba. Činjenica da preko dvjesto godina u narodu živi spomen na nju i da se hodočasti njezinu grobu potvrđuje da je poginula smrću vrijednom poštovanja.

Iznad Osmanlija ima jezerce koje se zove Katino jezero. Predaja veli da se nazvalo prema djevojci Kati Lozić koju su kupreške paše isjekli na komade i bacili u jezero jer nije htjela promijeniti vjeru. Nedaleko je i Tolin grob čiji križ bez natpisa, pobožni svijet također obilazi. U Osmanlijama se groblje zove fra Jerkino groblje. Nazvano je tako jer se u njemu nalazi grob fra Jerke Mihaljevića, koji je umro kao suhopoljski župnik 1894. godine. U njegovoj osmrtnici piše da je „bio jedan od najuzornijih franjevaca u Bosni... Koliko je za vrijeme ustanaka i zauzeća Bosne, kao gvardijan u Livnu, pretrpio mogu znati samo oni koji su bili s njim." Zato ne čudi da je takav čovjek ostavio i na Kupresu trajnu uspomenu te mu mnogi posjećuju i ukrašavaju grob na osmanlijskom groblju gdje je pokopan.